четвртак, 2. јануар 2014.

About Time




Zvaničan opis filma- U trenutku kada napuni 21 godinu Tim otkriva da može da putuje kroz vreme i menja ono što će se desiti i ono što se desilo u njegovom životu. Njegova odluka, da učini sopstveni svet boljim mestom tako što će naći devojku, može se ispostaviti kao ne tako laka za realizaciju.


Režija: Richard Curtis, čovek odgovoran, bilo kao režiser, pisac ili producent, za čuvene britanske romantične komedije poput Love Actually, Four Weddings and a Funeral, Notting Hill, Bridget Jones`s Diary.



Moji lični i subjektivni doživljaj je da je film slatko neobično običan. Richard Curtis opet cilja i pogađa naša najtananija osećanja vezana za ljubav, veze, porodicu i prijatelje, ali na onaj tipično britanski način prožet smehom i otkačenošću. Hvala Bogu ovde nije bilo većih traumatičnih scena koje bi izazvale bujicu naših suza, pošto od nekih romantičnih filmova još uvek imam tikove. Atmosfera me pomalo podseća na I Heart Huckabees, ali u daleko, daleko svedenijoj formi. Imamo našeg junaka Tim Lejka, prilično šarmantnog i smotanog, njegovog oca Dzejmsa, koga genijalno glumi Bill Nighy, na rubu da ukrade svaku scenu u kojoj se pojavi, majku Meri, zaboravnog ujka Dezmonda i sestru Kit Kat. Oni žive u prelepoj kući na obali mora, piju čaj svakoga dana na plaži, petkom uveče imaju projekcije filmova, a svake godine organizuju doček nove godine u njihovoj kući. I nakon jednog od tih dočeka, gde je Tim, iz nedostatka hrabrosti, propustio šansu da se poljubi sa nekom devojkom ( za koju se ipak kasnije ispostavlja da je totalno nebitna za dalji tok priče ) otac mu saopštava šokantnu porodičnu tajnu- da svi muškarci u njihovoj porodici imaju dar da putuju kroz vreme, tačnije u sopstvenu prošlost i na taj način isprave ono što žele. Ono što Tim želi je da pronađe pravu ljubav ili jednostavnije rečeno bilo kakvu ljubav, pa se naravno odmah vraća u novogodišnju noć i ispravlja svoju grešku, te uspeva da smuva dotičnu devojku. 




Dolazi leto, luckasta sestra Kit Ket dovodi svoju drugaricu Šarlot, koju Tim naravno pokušava da smuva, ali ona je, kao i svako žensko, neodlučna i prilično nerazgovetna u svojim odgovorima na njegove pokušaje, te posle par simpatičnih scena prelazimo na Timov odlazak u London i početak njegove karijere kao advokata, sve to dok stanuje kod jednog od nadzangrizavijih stanodavaca ikada Harija, inače pisca scenarija za predstave, uloga ne tako velika, ali svakako prilični doprinos ovde.  Tokom jedne večeri, zajedno sa svojim kolegom Rorijem, Tim odlazi u restoran, gde je glavna fora večerati u kompletnom mraku i gde upoznaje Meri i njenu drugaricu Dzoanu, koju iz nekog čudnog razloga svi smatraju jako promiskuitetnom, iako se oblači sasvim pristojno i usput moderno i nismo videli nijedan vid njenog promiskuiteta u filmu, ali možda je poruka ovde da su samo vintage devojke danas smerne devojke. 



Uprkos fenomenalnoj večeri i osećaju da je upoznao onu pravu, po povratku kući Tim nalazi skrhanog i nadrndanog Harija, kome je predstava propala zbog vrlo zaboravnog glumca, pa Tim odlučuje da se vrati unazad i podseti glumca na tekst, što i uspeva, uz manje peripetije, mada me čudi da u zemlji jednog Šekspira niko nije čuo za profesionalne šaptače. 




E sada bih se osrvnula na jednu od više rupa u zapletu, koje nažalost film ima, ali koje mu svakako ne umanjuju šarm. Timov otac Dzejms mu je izričito rekao da može da se vrati samo u svoju prošlost i da je ponovo proživi i odjednom on se vraća na premijeru Harijeve predstava, kojoj nije ni prisustvovao, ali dobro da uzmemo i da je mogao da promeni odluku u pogledu odlaska, ali kako je očekivao da to ne utiče na njegovo upoznavanje i poznavanje Meri, kada se, u trenutku kada su se oni upoznali, nalazio na sasvim drugom mestu. Pošto sam izbacila to iz sebe da nastavimo, Tim mora da pronađe način da ponovo upozna Meri i naposletku uspeva kroz njenu opsesiju sa Kejt Mos, koja je, nakon što je iskorišćena kao odličan plot device, napuštena do kraja filma i Meri više nikada ne spominje koliko voli tu manekenku, pa ako je njena opsesija uopšte i spomenuta iz razloga cinizma prema današnjoj pop kulturi, aplaudiram reditelju, a ako ne, ne vidim poentu. I tako oni doživljavaju ružičasti drugi ili treći ili koji već susret, koji se završava u krevetu ( i onda drugarica Dzoana ispada lakog morala ) uz opet neizbežno ponavljanje par puta, ali urađeno na beskrajno simpatičan način, čime cenim doprinos mladog Domhnall Gleesona, koji je zaista na harizmatičan način izneo svoju ulogu, a svemu je pomogla i hemija sa Rachael, ovde u retro quirky fazonu. 



Pratimo njihovu romansu kroz par jako romantičnih i lepo osmišljenih scena u metrou uz brojne susrete i rastanke, ali njihova veza ipak nailazi na manju prepreku u vidu povratka naizgled neosvojive Šarlote, koja, u stilu deteta, koje tek uči engleski jezik, sasvim neprimereno situaciji, upotrebljava reč girlfriend. Ovog puta Šarlot je sasvim osvojiva, ali naš Tim shvata da je njegova jedina i prava ljubav upravo Meri. Večiti cinik u meni je inače ovde pomislio da će, po povratku u stan, Tim zateći Meri sa drugim muškarcem, ali ipak, sva sreća, pa ovo nije takva vrsta filma, prilagođena mom zločestom umu.




Sledi prilično kišovito i olujno venčanje, čak i za engleske pojmove, emotivna zdravica Timovog oca, koji i sam zna da upotrebi magičnu porodičnu tajnu, kako bi stavio do znanja članovima svoje porodice koliko mu znače i naposletku rađanje prvog deteta Tima i Meri, male Pozi. Najzad se malo osvrćemo i na Timovu lucidnu sestru Kit Ket, koju život, još od one novogodišnje žurke i upoznavanja sa sadašnjim dečkom Dzimijem, nije mazio, što je rezultovalo njenim opijanjem i saobraćajnom nezgodom, koja je zaista mogla uneti više drame, ali opet razumem i pozdravljam laganiji ton ovog filma, pa se Tim opet vraća u prošlost kako bi pomogao Kit Ket da promeni svoj loš izbor muškaraca. Međutim ovim postupkom on menja i pol, kao i ličnost svoje devojčice, pa to opet ispravlja, mada nam nije prikazano kako, ali dobijamo, kao i Tim, još jedno pravilo njegovog oca o putovanju kroz vreme, a to je da će bilo kakvo putovanje u prošlost, pre rođenja deteta, a nakon što se ono već rodilo, izmeniti i samo dete. Hmmmm ok, zvuči nelogično, ali i samo putovanje kroz vreme nije još uvek zvanično izmišljeno, pa ko smo mi da sudimo. Kritikujem uopšte i potez Tima da sve otkrije svojoj sestri, koja ovde čak i putuje sa njim kroz vreme čime dobijamo još jednu rupu u zapletu, kršenjem pravila da samo muškarci u porodici mogu da putuju kroz vreme, jer mi cela ta zapetljancija deluje totalno nebitno i površno obrađena, pošto Kit Ket, bez obzira što Tim ne uspeva da je poštedi saobraćajne nezgode, ipak svejedno u momentu shvata da zli Dzimi nije dobar za nju i odlučuje da preokrene sudbinu time što će izaći na sastanak sa Timovim prijateljem Dzejom i opet je sve dobro u univerzumu, pošto je izgleda naći stabilnog muškarca osnovna svrha srećnog života jedne single devojke. 




Tim i Meri dobijaju i drugo dete, uživaju u porodičnom životu, ali sledi udar po celu porodicu, Dzejms, Timov otac i glava porodice, je teško bolestan i nijedno putovanje kroz vreme to ne može da popravi. Nakon opraštanja od oca i još jednog od emotivnih razgovora, kojima ovaj film obiluje, ali koje upravo ova dvojica glumaca čine da isti ne izgledaju napadno i isforsirano, sledi još jedna promena u Timovom životu, a to je želja Meri da imaju treće dete, što bi značilo prekid njegove mogućnosti povratka u prošlost i druženja sa ocem. Tada me film neprijatno iznenađuje sa još jednim paradoksom dok se Tim i Dzejms vraćaju zajedno u prošlost, kada je Tim bio mali dečak, kako bi uživali još u jednoj šetnji plažom, ali zar nam nije već rečeno da se ne smeju vraćati u prošlost pre rođenja deteta, a Timu su se već rodila dva, zar se time opet nešto ne menja, zašto Curtis ruši pravila, koja sam postavlja? Ipak život se nastavlja svojim tokom i nakon što Tim posluša savet oca da svaki dan proživi iznova, kako bi zapazio one detalje, koji su mu tokom prvog puta promakli, usled anksioznosti zbog neočekivanog, ipak naposletku odlučuje da svaki dan proživljava na jedinstven i neponovljiv način.




Zaključak: Pogledajte film svakako, ako volite britanske filmove, želite priču o ljubavi, koja šalje lepu i ispravnu poruku, a koja vam svakako neće nimalo biti pokvarena nekim od zapažanja gore iznetim. U svakom slučaju, dobrodošlo osveženje u svojoj jednostavnosti i jako harizmatična glumačka postava. Verujem da će scene iz ovog filma, zajedno sa citatima, predstavljati pravo malo blago za romantične duše na društvenim mrežama.


Нема коментара:

Постави коментар